Negdje valjda u Łódźu
(Neka poljska secesija svakako
Sa mirisom kvasa i fabričkog dima)
Faustina Kowalska na jednoj zabavi
Sa odličnom gospodom i damama
Dok je plesala i okretala se
Vidjela je Gospoda na čas
Njegov električan pogled
(Kao što u onovremenim moralnim alegorijama
Gospoda u frakovima i histerične dame
Plešu podignutih ruku, okruženi ognjem
-Impending doom kasnih dvadesetih)
I potrčala je uznemirenena
I sjela na voz za Varšavu
Ušla je u misnu tišinu samozatajnog rada
Veza, otvaranja vrata, kuhinje
Intimnih razgovora
Koji su uvijek sablazan kada se učine javnim
Intimne radosti koje pomažu
Da se prežive sumorni dani
Gospod od trideset tri godine
Prolazi između šerpi i lonaca
Prelijep
Njegove oči svjesne svega
Muškarac koji zna da prašta
I koji traži sve.
U ranu jesen,
dok lišće trune
(Orah se predaje prvi smrti)
U praskozorje velike katastrofe
Umire Faustina od trideset tri godine
Pored bolničkog prozora
Sa kojeg se vidi posljednji život biljaka
I Gospod ide preko lišća
Bog onih koje uvijek iznenadi sopstvena snaga
Onaj koji zapovjeda silnim vjetrovima
Čovjek od riječi
Izvornik Blog autora
